Sunday, April 8, 2007

VERONIKA, NEKA DRUGA

Veronika je stajala na prozoru i gledala lišće koje opada. Povremeno bi se prekrstila pokretom koji bejaše nekako premuževan za jedno žensko čeljade. Iz podruma su dopirali krici na koje se nije obazirala.
Kada bi nas kojim slučajem put naveo u taj podrum, iza sivih vrata u memljivoj sobi sa zidovima smaragdne boje videli bi prizor tri muškarca, raščerečena, gotovo na samrti. Odmah bi uočili njihovu međusobnu fizičku sličnost i razliku u godinama (mlad, sredovečan, star) . Oni pronicljiviji među nama uočili bi i njihovu fizičku sličnost sa samom Veronikom. Logika nam nalaže da zaključimo da su svi oni u međusobnom srodstvu. Matori bi mogao biti njen otac, srednjovečni njen brat, a najmlađi njen sin. Bizarna varijanta priče bi bila da je sin produkt ljubavi izmedju nje i njenog brata. Još bizarnija varijanta bi bila da joj je otac ujedno i ljubavnik, da joj je brat ujedno i sin i ljubavnik a sin -i sin i unuk i ljubavnik. Ali cela priča može da se podvrgne zakonu negacije, tako da čak možemo da posumnjamo u postojanje svih njenih elemenata: i kuće i podruma i trojice mučenika,pa čak i same Veronike.
Ali izgleda da za ovu Veroniku nisu važili zakoni negacije. Na osnovu toga što bi se povremeno prekrstila, zaključićemo da su za nju važili Božiji zakoni. A kako su njeni pokreti bili nekako premuževni za jedno žensko čeljade, zaključićemo da to nije bila ona stara Veronika.Ovo je bila neka druga Veronika- Veronika ravnodušna prema ljudskim kricima.