Saturday, October 27, 2007

HODNICI VREMENA

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ona sanja,ona misli da je posebna
Ona strepi od ljubavnih poraza
Ponekad je prekinem u snovima
Miris noći tada je obuzima...

Ona traži idealnog frajera
zbog toga je prkosna i nadmena
kad je gledam,prezire me očima
kad je ljubim,led joj je na usnama

Kad u sobu uđe prvi sunčev zrak
To je tačka gde prezir iščezava
Kad sa mrakom nestanem i ja
Vrela čežnja tada je obuzima

U očaju setni pušta glas
Da prizove tuđe duše plam
Iz dalekih nebeskih prostranstava
Tešiće je večna istina

Svet je čudan kad se strasti mešaju
I slike se neprestano smenjuju
A trenuci vredni pažnje,vredni čekanja
Nestaće u hodnicima vremena...

2 comments:

Кликета said...

Зашто сте лопту поклонили?
Кад ће илустрације?

i said...

Mnogo je ovo ozbiljno. Sad moram da idem da razmishljam.