Kada bi nas kojim slučajem put naveo u taj podrum, iza sivih vrata u memljivoj sobi sa zidovima smaragdne boje videli bi prizor tri muškarca, raščerečena, gotovo na samrti. Odmah bi uočili njihovu međusobnu fizičku sličnost i razliku u godinama (mlad, sredovečan, star) . Oni pronicljiviji među nama uočili bi i njihovu fizičku sličnost sa samom Veronikom. Logika nam nalaže da zaključimo da su svi oni u međusobnom srodstvu. Matori bi mogao biti njen otac, srednjovečni njen brat, a najmlađi njen sin. Bizarna varijanta priče bi bila da je sin produkt ljubavi izmedju nje i njenog brata. Još bizarnija varijanta bi bila da joj je otac ujedno i ljubavnik, da joj je brat ujedno i sin i ljubavnik a sin -i sin i unuk i ljubavnik. Ali cela priča može da se podvrgne zakonu negacije, tako da čak možemo da posumnjamo u postojanje svih njenih elemenata: i kuće i podruma i trojice mučenika,pa čak i same Veronike.
Ali izgleda da za ovu Veroniku nisu važili zakoni negacije. Na osnovu toga što bi se povremeno prekrstila, zaključićemo da su za nju važili Božiji zakoni. A kako su njeni pokreti bili nekako premuževni za jedno žensko čeljade, zaključićemo da to nije bila ona stara Veronika.Ovo je bila neka druga Veronika- Veronika ravnodušna prema ljudskim kricima.